Ako zbog nečega volim ovaj period, onda su to praznici. A ima ih, prilično, i svi su mi podjednako važni. Ne radi se tu o poklonima ili nečemu sličnom, mada i u tome uživam, nego o mnogim drugim stvarima koje se ne vide, ali se osećaju. Mislim da čovek i u ovakvim situacijama pokazuje svoj karakter. I pored toga što razumem da smo svi različiti, ne mogu da shvatim ljude kojima slavljenje nečega što je lepo, ne izmami osmeh. Bar na kratko.
Između svih tih praznika, radilo se nešto. Malo, sitno, ali se radilo i uživalo u radu i atmosferi.
Ovo je moja stara, prastara narukvica od srebra, koja je bila pokidana, pa ju je moja ćerka sredila i sad može da se nosi. Ona voli da pravi nakit, a ja, baš i ne vidim sebe u tome.
Dok je ona to radila, ja sam joj napravila broš. Naravno, ovca kao neizbežni detalj,
a napravila sam i još jednu čestitku kojom sam obradovala jednu gospođu. Kaže da je poslednji put dobila čestitku za venčanje, a od tada ima više od 20 godina. Hm...
Spakovale smo i poklone za dve preslatke devojčice. Simbolično, dve čokolade i obeleživači za knjige, ali je urađeno sa puno ljkubavi, što je i smisao poklanjanja i praznika, zar ne?
Čokolade su uvijene u običan papir, beli i crveni, oči sam nalepila, a detalje na licu docrtala. Veoma je jednostavno.
Jedan od praznika, koji se slavi treće nedelju pred Božić, jesu DETINJCI. To je dečija slava. Odrasli vezuju decu, blago i nežno, naravno, a deca, zauzvrat, moraju dati nešto onome ko ih veže. Simbolika tog običaja jeste u vezivanju za porodicu i jačanju porodičnih veza. Drugi, opet, kažu, da se time vezujemo za Hrista kroz odrešenje od grehova i da će svako, ko je pošteno stekao bogatstvo, lako da se "odreši" tj. odveže.
Kako god bilo, ima to svoj smisao, kao što ga imaju i ostali porodični praznici, Materice i Oci.
Ja sam od svoje ćerke dobila ovaj šal i minđuše. Sama je napravila sve, a šal je pleten na ruke, bez igala. To je videla na YT i dala se u akciju. Moje slatke, nespretne ručice!
Lepo izgleda, ali nije znala kako da ga završi na krajevima, pa je ostalo malo više čvorova nego što treba.
Pošto svi ovi praznici padaju u vreme velikog posta, evo i par predloga.
Ovo svakako, nije za dane posta, iako je preeeeukusno!
Riblju salatu sam pravila letos, tj. pravim je često, ali sam slikala letos. Veoma je ukusna i najbolje ju je praviti od bakalara, ali ni ostale vrste ribe, naročito oslić, nisu loše.
Riba se obari u slanoj vodi, sa par listova lovora. Očisti se od kostiju i rukama iskida na najsitnije parčiće. Staviti, zatim, u posudu, posoliti, dodati začine po želji. Ja sam stavljala masline, bosiljak i jedan mali čen belog luka.
Na kraju dodati maslinovo ulje, sirće ili limunov sok i pomešati. Ostaviti u frižideru da se dobro ohladi.
Može poslužiti i kao kompletan obrok uz crni hleb, recimo.
A drugi predlog je slađi od prvog, a to je ZEBRA TORTA koju je pravila, još, moja baba. Nekada su za slavu pravljene ovakve torte, jer drugih mogućnosti, u smislu namirnica, nije ni bilo.
Recept: 3 šoljice ulja,
4 šoljice šećera,
5 šoljica vode,
1 prašak za pecivo i brašna po potrebi.
Za ovakve kolače, najbolje je da šećer i voda provre zajedno, pa kad se ohladi, pomešati sa uljem, jer je to najbolji način da se šećer lepo rastopi. Brašna dodati toliko da masa bude malo gušća nego za palačinke. Jedan deo obojiti kakaom i naizmenično sipati u pleh.
Najvažniji dan u ovom periodu, za mene je, ćerkin rođendan, 24. decembra. Ne treba da vam pričam o tome, sve znate, a i ne postoje reči kojima bih mogla opisati ta osećanja.
Dan smo provele šetajući po gradu, jer proslava tek predstoji. Dakle, šetale, smo, pričale, počastile se... Neobavezno, ali nam je bilo jako lepo.
Atmosfera u gradu se zahuktava, sve je u znaku Nove godine. Izlozi su lepo sređeni. Neki jednostavno, vrlo jednostavno, ali lepo, a neki, opet, sa puno detalja.
I mi se spremamo, kao i svake godine, da naš prostor bude lepši nego do sad.
Ovo će biti kamin. Neverovatno, ali istinito.
Ovo je kamin u drugoj fazi, a ovo ispod su lampice koje su pregorele. Maler, na prvi pogled, ali ne dam se ja! Ta, znate me, već!!!
Plastični zatvarač, lepak i u krug. Svaki put po jedna manje i eto minijaturne jelke. Čoveče, pa ja pravim okićene jelke! Mislim, same se kite dok ih pravim i to nitima od lepka, što ide na ruku mojoj lenjosti. Mrzi me da ih sečem.
I evo, sva tri ukrasa zajedno, toliko je bilo lampica. Jelka, kugla i ...
Ovo definitivno nije predlog za novogodišnju frizuru, ali ja sam opet bila model, pa mogu da vam je predložim u slučaju da ste željni mrcvarenja od strane rođenog deteta. Ja baš i nisam, ali ne mogu da je odbijem, jer ona to radi sa toliko ljubavi, predanosti, da ne mogu da opišem.
A sa isto toliko ljubavi se odnosi prema biljkama, pa sam joj kupila ovu Božićnu zvezdu, jer sem toga, semena i ovce, ne znam šta bi je obradovalo.
Kao što vidite, ima u ovom postu svega, baš svega, a završnu fazu ću vam pokazati za koji dan, kad sve stavimo na mesto.
Do tada, vam želim sve najbolje, a posebnu čestitku upućujem prijateljima koji slave Božić 25. decembra. Moje želje su uvek vezane za dobro zdravlje, sreću, osmeh, ljubav a sve ostalo, što bi rekli, ima kod Kineza.