уторак, 19. април 2016.

Uspavana lepotica

Dobro jutro!
Bila je ovo duga noć. Ne znam zašto sam tako loše spavala, tj. nisam ni spavala, ali ne osećam se umorno. Pisanje postova, odgovaranje na poruke i ostale stvari koje nisam završila, dobile su svoj termin. Ne mogu reći da me je grizla savest zbog toga, te da zato nisam spavala, ali ko zna...

Uspavana lepotica sa jedne strane i ja, nenaspavana sa druge činimo savršenu ravnotežu ovog oblačnog jutra.

Ovu saksiju sam skoro radila po narudžbini. Gospođa voli ovu kombinaciju boja koja meni, baš i ne leži. Šta god sam pokušala, saksija je ostala, za moje pojmove, ružna, ali ne i za njene, što je u suštini najbitnije. 



I tako, dok smo pričale, spomenula je da ima jedan komad nameštaja spreman za bacanje. Uh! Znate već kako sam odreagovala i ne videvši ga! Kakvo bacanje?!




 Prilično oštećeno, zaista, ali sve se da dovesti u red, polako i postepeno.

Kombinacija boja, i dalje ista, ja i dalje užasnuta, ali dobro...

Na kraju, nije to tako loše ispalo. Pukotine se ne vide, ja malo uvežbala OSP, a neki ljudi su rekli da je trebalo bolje da je ošmirglam i našli hiljadu mana, ovako, na slici. Hm... Ne znam, baš, kako im je  pošlo za rukom da to vide i kako tačno znaju šta treba da se uradi? U svakom slučaju, volim kad mi zameraju oni koji ništa ne znaju, jer se tad slatko nasmejem!





Starinski efekat sam dobila isključivo bojama i blagim šmirglanjem. U deficitu sam sa lakovima za raspucavanje, a i bila je "raspucana" maksimalno.

Razlog zbog koga sam htela da je vratim u život jeste priča koja stoji iza ove komodice ili kako li se, već, zove.

Naime, bila je obložena meblom, da bi se sakrile pukotine i oštećenja. Gospođa je to radila pred odlazak u porodilište, pre više od 20 godina, jer ona i muž nisu imali ništa. Skoro ništa, a trebalo im je nešto gde će odlagati bebine stvari. Eto, tome je služila, a kasnije otipšla u podrum.

Mene je ta priča raznežila i podsetila na neki period u životu koji nije bio blistav niti onakakav kakav bi trebao da bude.

Sada se, opet, vratila, u kuću. Zasluženo. A slične priče i dalje postoje. Pričaju se, događaju i završavaju. I opet tako. Kroz vekove, dok ima ljudi. Poruka joj se ne menja, bez obzira na vreme i mesto.

14 коментара:

  1. Nekada i nespavanje dobro dođe...mir, tišina i razmišljanje... Šro se radova tiče, slažem se po pitanju boja, a ostalo ne vidim čemu te zamerke. Najlakše je kritikovati druge i ne raditi ništa. Nisu bitne stvari, već emocije koje nas za njih vežu. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zbog emocija, koje su mi proradile čim sam čula priču, bez razmišljanja sam prihvatila da uradim komodicu. Koliko god oštećena bila, rešila sam da je dovedem u stanje u kom se može koristiti.
      Stvar je u tome da oni koji i ne znaju mnogo, vole da pričaju i da se prave da znaju. Garantujem daje dobro ošmirglano!

      Избриши
  2. Nataša, već sam ti pričala kako sam našla jedan noćni ormarić odložen na pokraj ceste, na kiši. Isti ovaj!! Isti :) sad ću ga i ja srediti i odložiti u vrt, u hladovinu. Ti si bejbi čista inspiracija :)

    ОдговориИзбриши
  3. Meni se ova komoda jako dopada!Kritikovati je lako, treba se upustiti u neki rad da bi se razumjele teškoće da se to dovede u željeno stanje. Samo nastavi!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala draga. Kao št5o rekoh Vesni, garantujem daje dobro ošmirglano. Ne znam kako su uspeli na slici da vide da je trebalo šmirglati još.

      Избриши
  4. Dearest Nataša,
    Wow, you should be sleeping very well after having performed almost a miracle on bringing this commode back to life. The way you lovingly up-cycle things is remarkable and you earn a BIG compliment for that!
    Sending you hugs, I'm still scanning all my old photo albums and am now ⅔ done.
    Mariette

    ОдговориИзбриши
  5. Predivna komoda, samo nastavi sa svojim radom! ☺ Novi sam član tvog bloga, bilo bi mi drago kad bi uzvratila! ♥

    javelina03.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  6. baš me raznježila priča s tom komodicom, a jako mi se sviđa i kako si joj udahnula nov život...čini mi se da danas ljudi često ne vide koja je vrijednost spašavanja i restauracije takvih komada, te ne shvaćaju koliko će zapravo rijetki postati u bliskoj budućnosti kada ćemo svi čini mi se možda imati isti namještaj. Drago mi je što je ta žena odlučila očuvati tu komodu na tvoju inicijativu jer je uz tvoju pomoć stvarno zasjala u novom svijetlu.

    Vaza je baš slatka:)

    ОдговориИзбриши
  7. Odličan post, jako mi se dopada tvoj blog :)

    ОдговориИзбриши